-Piše: Budo SIMONOVIĆ
Trideset godina prije smrti, tačnije 21. decembra 1962, Mihailo Lalić je zapisao da „komunizam, i kad bi bio izmišljena stvar, isplatio bi se čovječanstvu kao iluzija koja je trajala više od sto godina i stvorila stvari i iskustva koja će potrajati”. U svom posljednjem intervjuu, trideset osam dana prije smrti, on je dodao: „I poslije fatalnih izdaja koje se nižu polovinom dvadesetog vijeka i teških tragičnih iskustava kojima se kraja ne zna, ja i dalje ostajem pri tome što sam napisao.”
Najnakaradnija pojava druge polovine dvadesetog vijeka je socijalistički nacionalizam, zapisao je Lalić 16. novembra 1963. godine.
– Još u danima Druge internacionale, u višenacionalnim državama kakva je bila Austrija, praksa je bila pokazala da radnička klasa, pa ni s njom vezana inteligencija, nije imuna ni otporna prema virusima šovinizma. To je trebalo imati na umu, ali ljudi lako zaborave sve što se ne slaže sa njihovim uljepšavanjima. Zaborave pa se poslije čude, kao to ja u dnevniku.
* “Kad se svi drugi šovinizmi umire i pritaje, ispliva taj naš (crnogorski, prim. B.S.) – gluplji od svih drugih, da ih probudi.” (9. jula 1981. godine)
– Gluplji, mislim, zato što se malim narodima ne isplati šovinizam: izlaže ih opasnostima da ispadnu smiješni. Ne isplati im se ni kao osveta za uvrede jer ih ometa u traženju prikladnijeg puta...
* „Ima li nade da će ovaj osvetama i pizmama pocijepani narodić (misli na Crnogorce, prim. B.S.) ikada postati nešto više no krpljavina pocijepana plemenskim zavistima?” (8. maja 1981. godine)
– Nadživješe naša plemena slabačku državu Njegoševu i traljav kapitalizam beogradski i socijalizam ugostiteljskog tipa i... vidjećemo šta je još na redu, no plemena su tako tvrdoglava i žilava da će nadživjeti svako novo zlo i dobro.
* Uopšte, izgleda: malo je zemalja s tako mnogo mržnje kao što je naša – zapisao je Lalić 15. juna 1968, a tri godine kasnije, 8. aprila 1971, on se pita: kad se svađaju Srbi i Hrvati, zašto prije drugih krvlju moraju da plaćaju Crnogorci?
(Bio je to, da podsjetim, period velikih političkih previranja i turbulencija u Srbiji i Hrvatskoj, sječe glava zbog srpskog „anarholiberalizma” i hrvatskog proustaškog nacionalizma. U svim sličnim prilikama, a bilo ih je u istoriji više, naročito za četvrt vijeka prije toga, Crnogorci su žurili da isprednjače i isprse se na jednoj ili na drugoj strani, da se oglase prvi i kukurijeknu prije zore. I, naravno, uvijek plaćali ceh. Bilo bi vjerovatno tako i u toj čistki da se nije našlo umnih, mudrih ljudi, koji su se pitali i rezonovali poput Lalića. A za to što su Crnogorcima tada taj „primat” i „slava” izmakli svakako je najzaslužniji Veljko Vlahović, u to vrijeme vrlo ugledni i uticajni Crnogorac u državnom i partijskom vrhu zemlje, koji je došao iz Beograda u Titograd i na partijskom plenumu „stao na loptu” i ohladio usijane glave crnogorske, osujetio ih da se ne istrčavaju i ne žure da i tada budu prvi i najglasniji, napomena B.S).
* „Slovenija i Hrvatska takmiče se, pretiču se, proglašavaju jedna drugu antisrpskom histerijom. Srbija popušta šovinističkim instinktima i kricima. Vajni hrvatski komunisti užasnuti su ćirilicom – ne kriju to, no se čak i hvale. S druge strane iskopali Lazarevu pogibiju! Nose kosti u sanduku od manastira do manastira. Popovi se posukali, viju se hodže sa čalmama; mute fratri iz pomrčine. Povampirile se brade, kokarde, odežde, krstovi i barjaci. Preplavljuje nas val kosmičke šizofrenije...” (28. juna 1988. godine)
– Izgledalo je kao šizofrenija kolektivna, i bila je, ali se iza nje krilo nešto drugo: akcija plaćena, razrađena, kombinovana uz učešće specijalista, niz vatrenih koncerata sa dirigentima. Uloge su podijeljene, proučene, pripremljene: jedni zaduženi da izazovu, drugi da izazov iskoriste kao povod da se mržnja digne do ključanja na obje strane...
Sjutra: ČUDNA BOLjKA SLOVENSKA
Od četvrtkauz „Dan”
Feljton je rađen po novoj knjizi Buda Simonovića „Nikad kraja tamnicama – Lalićeve poruke i poduke“, koja je izašla iz štampe i moći će da se kupi uz “Dan“ na svim prodajnim mjestima novina od četvrtka, 25. januara.
Lalićeve poruke i poduke
„Doček njemačkih osvajača u Zagrebu, Pavelićeva država i klanja, Rupel, Ljotić, Pećanac, Nedić, general Draža, Đurišić, Stanišić, muslimanske milicije, šiptarske bande i ono što se danas kuva u potaji, sve je to samo nastavak duge tradicije. Ono što se vjekovima gomilalo ne može se i neće se izliječiti bez vjekova ispaštanja i zaboravljanja.“
***
„Za borbu nikad nije prerano, pošto je ona kosmički princip, ali za pobjede, za fanfare, za osvete, vazda je prerano, vazda se pokaže da je trebalo pričekati, odložiti, odmjeriti. Četnicima, na primjer, za borbu protivu okupatora bilo je prerano, ali za likovanje nad zarobljenim partizanima, žurilo im se od početka. Nažalost, u ratu se prekradaju ne samo pametni, no i glupi pronalasci i običaji protivnika.“
***
„Ako sabereš zle prilike i zle vlasti i njihove zle zakone i još gore izvršioce, i zli narod nestrpljivi, nasrtljivi, ujeviti, koji od bijede i nasilja ne postaje pitomiji – iz toga zbira ne izgleda da se išta dobro može izleći. Kod nas barem nije se izleglo ništa osim sve žešće želje da se nekud ode, i to što dalje.”